Čim je Fable 5 izašao, internet je presudio: „pa i nije neka razlika”. Gledali su jednu stvar, kvalitet izlaza, i slegnuli ramenima. A baš to je ono što previđaju. Fable 5, novi Claude model iz takozvane Mythos kategorije, ne mijenja toliko ono što dobiješ, koliko mijenja koliko malo moraš da uradiš da bi to dobio.
Da odmah razjasnim praktičnu stranu. Fable dolazi na zasebnoj pretplati, sa posebnim API ključem koji možeš da uključiš u Cowork i ostatak aplikacije, ali nije dio standardnog paketa. U prvih dvije sedmice bio je besplatan u okviru postojeće pretplate, taman da ga svako isproba prije nego što donese sud.
Poenta nije izlaz, nego samostalnost
Niko ne sumnja da su rezultati dobri. Ono u šta smo uvijek mogli da sumnjamo jeste koliko je ljudskog rada trebalo da se do njih dođe. Ranije si ti pravio petlje: probaj, popravi, ponovi. Fable to radi sam. Uđe u autonomni krug pretrage, razmišljanja, pozivanja alata i pravljenja rezultata, pa ponovo, dok ne završi. Izlaz nije dramatično bolji od Opusa 4.8, ali je mnogo brži, sa manje grešaka i, što je najvažnije, bez tebe na svakom koraku.
Šta sam mu zadao uživo
Sa svega nekoliko riječi dobio sam ozbiljne stvari. Napravio sam kompletnu knjigu od sto osamnaest strana, koju sam zbog limita na izlazne tokene gradio komandom „nastavi sa svim poglavljima”, pa je izvezena u PDF. Napravio sam 3D planetu Zemlju sa ucrtanim F1 stazama za 2026. i animiranim rastojanjima. I, možda najefektnije, pustio sam ga da u Cowork stilu Jarvisa sam sklopi živi dashboard: sam je istražio moje povezane naloge, od Gmaila i kalendara do Canve i Drive-a, i složio operativni centar sa grafikonima. Na kraju je preko HyperFrames aplikacije sam animirao i izrenderovao intro video.
Koliko to košta i da li vrijedi
Potrošnja ide u koracima: Sonnet troši duplo više od Haikua, Opus duplo više od Sonneta, a Fable duplo više od Opusa. Srećom, rast je linearan, a ne eksponencijalan. Kasnije će vjerovatno raditi po modelu „plati koliko potrošiš”, recimo ubaciš trideset dolara i Fable troši taj depozit umjesto tvog plana. I tu dolazi pravo pitanje: da li je dvostruka potrošnja u odnosu na Opus opravdana?
Bez iluzija
Moj odgovor je: zavisi šta radiš. Za kancelarijske poslove, pisanje dokumenata i istraživanje, vjerovatno ti ne treba i biće bacanje para. Za rješavanje problema, kodiranje i pravljenje artefakata, najpošteniji test je da isti zadatak pustiš paralelno na Opusu, Sonnetu i Fableu, pa da vidiš da li je razlika u kvalitetu zaista vrijedna duple cijene. Ne vjeruj ni hypeu ni brzopletim kritikama. Pusti model da radi sam i sam izmjeri koliko ti je tog rada skinuo s pleća. Tu je, a ne u jednom screenshotu izlaza, prava priča o Fableu.
